ITER je projekt u kojem sudjeluje 35 nacija kako bi izgradili najveći tokamak na svijetu smješten na jugu Francuske. Tokamak je stroj za proizvodnju toroidalnog magnetskog polja za razgraničenje plazme, a uređaji ovog tipa nazivaju se zajedničkim imenom fuzijski reaktori. Reaktor proizvodi toplinu, ta toplina paru koja pokreće turbine, i tako proizvodi električnu energiju. Stroj radi na istom principu na kojem Sunce i zvijezde dobivaju energiju. Nuklearna fuzija počela se istraživati nakon Drugog svjetskog rata, 1950-ih od strane sovjetskih fizičara izumljen je tokamak (rus. Токамак). Sovjetski znanstvenici konstruirali su prvi tokamak, a najveća verzija bila testirana u 1968. u Novosibirsku gdje su postigli temperature elektrona od preko 1000 elektronvolta. Eksperimentalna istraživanja koja će biti provedena u ITER-u su ključna za fuzijsku znanost u napretku i pripreme za razvoj fuzijskih elektrana budućnosti. To je ujedno i cilj ITER projekta, da se napravi prelaz od eksperimentalnih studija, do električnih centrala punog proizvodnog kapaciteta. Fuzijski reaktor ITER-a je dizajniran da proizvodi 500 megavata izlazne snage sa 50 megavata ulazne snage, odnosno da proizvede 10 puta više energije, u istraživačkim projektima do sada to nije bio slučaj, tj. izlazna snaga je uvijek bila manja od uložene. Izgradnja je počela 2007., a kad ITER proradi postati će najveći eksperiment u fizici magnetnog zarobljavanja plazme. Tim znanstvenika s Instituta za fiziku Hefei u Kini kažu kako je i stariji dizajn reaktora također upotrebljiv, tvrde da su stvorili vodikovu plazmu na temperaturi od oko 50 milijuna stupnjeva Celzijusa, i održavali je 102 sekunde. Ako taj uspjeh bude potvrđen, to će biti najduža konstantna fuzijska reakcija.
Powerwall je litij-ionska baterija razvijena od Tesla Motorsa za kućnu upotrebu. Tesla ju je počela razvijati 2012 godine, a prethodne godine bila je u fazi pilot demonstracije. Puna proizvodnja početi će tek kada se završi izgradnja tvornice Gigafactory 1 u Nevadi, bit će to druga najveća tvornice na svijetu, manja samo od Beoingove tvornice zrakoplova u Washingtonu. Dio tvornice postao je operativan u prvom kvartalu ove godine. Powerwall je izvorno najavljen 30. travnja 2015. s izlaznom stabilnom snagom od 2kW, te 3.3 kW vršnog izlaza, ali Musk, CEO Tesle Motorsa rekao je kako će se ta snaga više nego udvostručiti bez povećanja cijene baterije. Nakon ožujka 2016 postoji samo model od 6.4 kWh kapaciteta, mada je 2015 Musk najavio dva modela, od 7kWh, te 10kWh. Cijena modela iznosi 3000 američkih dolara. Nakon šest mjeseci jedan od prvih kupaca koji je za cijelu solarnu instalaciju sa Tesla Pawerwallom platio 16000 američkih dolara kaže kako su mu se računi za struju smanjili za oko 90%. Njegova obitelj također promijenila je navike potrošnje energije te većinom uređaje koriste tokom dana kako bih koristili solarnu energiju za „teže zadatke.“ Ali nije sve tako pozitivno, kupac je rekao kako trenutno nema smisla ulaziti u taj projekt iz čisto financijske perspektive i kako se projekt neće isplatiti u jamstvenom roku uređaja, a naravno kupnja i financijska isplativost ovisi i o cijeni struje i lokaciji na kojoj se nalazite. Tesla trenutno prodaje Pawerwall sustave u sljedećim zemljama: Ujedinjenom Kraljevstvu, Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Blegiji, Južnoj Africi, Australiji, te Sjedinjenim Državama.
Kemičar William Dichtel i njegov tim razvili su materijal koji bi se mogao koristiti u baterijama za električne automobile kako bi se smanjilo vrijeme punjenja. Materijal ima sposobnost spremanja velike količine električne energije i uz to sposobnost brzog punjenja te pražnjenja, poput supercapacitora, rekao je Dichtel pionir u istraživanju novog polja kovalentnih organskih okvira (eng. covalent organic frameworks, COFs). Modificirani kovalentni organski okviri mogli bi pohraniti oko 10 puta više energije i ubrzati punjenje za 10 do 15 puta.
Državni zavod za statistiku Kine u svom novom izviješću ove godine objavljuje da Kina nadmašuje svoja očekivanja u sektoru za obnovljive izvore energije. Vjetro i solarna energija 2015 godine je skočila rekordno visoko, što je smanjilo i potrošnju ugljena za oko 3.7 posto, a uvoz uljena za 30%. Statistika podupire tvrdnju Xie Zhenhua, glavnog Kinonog pregovarača u UN pregovorima o klimi u Parisu prošlog prosinca, da će Kina znatno premašiti svoj cilj da do 2020 godine smanje emisiju štetnih plinova po jedinici BDP za 40% do 45% od razine na kojoj su bili 2005. godine. Kina trenutno emitira gotovo trećinu ugljičnog dioksida koji zagrijava planetu i njen preokret značio bi puno za borbu protiv zagrijavanja iste. Kinine instalacije vjetroelektrana su na globalno rekordnoj razini i iznose čak 32.5 gigawata, a ogromni dio od 20.7 gigawata instalirali su 2014. godine. Zadnje brojke govore i to da se energija dobivena od hidro, solarne, vjetro, nuklearne, te prirodnog plina popela na 18%. Postotak obnovljivih izvori energije će gledajući te brojke i činjenicu da su sve jeftiniji u budućnosti zasigurno samo rasti, te smanjivati udio ugljena kao energetskog izvora koji danas zastupa oko dvije trećine izvora energije.
Baterija koja može isporučiti 100 megawata na sat, i tako raditi četiri sata, zamijeniti će „šiljak“(eng. “peaker”), elektranu na prirodni plin koja je do sada isporučivala struju u popodnevnim ljetnim satima kako bih zadovoljila dnevne vršne potrebe Los Angelesa. Navečer će se baterija puniti vjetroelektranama a tokom dana jeftinom solarnom energijom. Politika Kalifornije je da tvrtke koje se bave komunalnim uslugama počnu graditi kapacitete za pohranu energije, koriste obnovljive izvore energije i smanje emisiju štetnih plinova za 80% do 2050. AES korporacija je provela 9 godina radeći zajedno sa proizvođačima baterija za električne automobile i tehnologija je zrela. Baterija će se razvijati u tvornici u Long Beachu i kada bude gotova imati će 18 tisuća baterijskih modula. Ujedinjeno Kraljevstvo, džava New York (SAD), Čile, i mnoge druge države spremni su uložiti u sustave za pohranu energije koja dolazi iz alternativnih izvora („zelene energije“).
Kada govorimo o 3D printanim automobilima, govorimo o automobilima koji imaju neke dijelove isprintane 3D printerima, većinom je to karoserija i interijer dok se vitalni dijelovi proizvode tradicionalnom proizvodnjom. Postoje mnoštvo koncepata tih automobila, prototipa, te par funkcionalnih modela koji su spremni za proizvodnju. Jedan od zanimljivijih modela je LM3D tvrtke Local Motors, ugrubo 75% tog automobila je isprintano. Materijal koji se koristi u printanju je 80% ABS plastika, a 20% carbonska vlakna. Local Motors surađuje zajedno sa IMBom kako bi integrirali IoT tehnologiju i IMB Watson tehnologiju u 3D isprintani automobil.