MAN SE, Njemački odjel Volkswagena za proizvodnju kamiona, planira otpustiti 1,400 radnika i time utjecati na padajuće zarade odjela. Voditelj MAN Diesel & Turbo rekao je kako se moraju prilagoditi u kontinuirano zahtjevnom tržišnom okruženju, te kako se industrija turbomašina nalazi u specifičnim problemima i očekuje kako će narudžbe ostati na trenutno niskim razinama u narednim godinama. Efektivnim mjerama, uključujući restrukturiranje planiraju povećati profit za 450 milijuna eura. Volkswagen poduzima sve mjere kako bi smanjio troškove jer se odjel automobila i dalje bori sa skandalom emisije ispušnih plinova ali također priprema nove tehnologije poput električnih automobila. IG Metall sindikat rekao je pak odvojeno da u MAN Diesel & Turbo smanjenja radne snage uključuju oko 1.000 mjesta u Njemačkoj.
Tvrtka Ecolectro razvila je novu tehnologiju koja omogućuje proizvođačima gorivih ćelija da proizvedu ćelije za pola cijene i udvostruče izdržljivost. AEM tehnologija alkalnih polimer membrana omogućuje zamjenu skupih katalizatora platine sa alternativom, neplemenitim metalima. Uz to, ploče titanijuma u jedinici za elektrolizu mogle bi se zamijeniti sa osnovnim metalima i još više smanjiti cijenu.
Optimalna pohrana ovisi o kemikalijama koje se koriste u ćelijama, pa tako proizvođači dodaju različite aditive kako bi optimitirali učinak baterije ovisno o načinu na koji će se koristiti. Ćelije se tokom vremena mogu isprazniti, mogu im se razgraditi kemijske tvari, otapala u elektrolitima mogu prodrijeti stijenku baterije što uzrokuje curenje elektrolita i sušenje baterije a samim time i efektivnost baterije. Toplina također utječe na životni vijek baterije i preporučeno ih je držati na hladnom mjestu. Postoji razni tipovi baterija a ćelije bi mogli podjeliti u dvije osnovne skupine, osnovne (primarne) i punjive(sekundarne).
Osnovne ćelije (primarne baterije) – njihovna osnovna karakteristika je da se ne mogu puniti. Trebalo bi ih se skladištiti na hladnom mjestu, a optimalno ih je držati na 0 do 10 stupnjeva celzijevih.
Ćelije s mogućnosti punjenja (sekundarne baterije) - u njih spadaju baterije s olovnom kiselinom, nikal kadmijom, nikal kadmij hidridom, Litij-ionska, te ostale.
Olovne baterije – najpoznatija i najstarija sekundarna baterija, koristimo ju kao akumulator u automobilima. Akumulator se sastoji od jednog ili više članka koji daju po 2V po ćeliji, a u automobilim a se koriste one sa naponom od 12V, znači baterije imaju 6 ćelija. Olovne baterije bi se trebale držati na hladnom mjestu, ali elektroliti se nikada ne smiju zamrznuti(problemi s akumulatorima koji se javljaju u zimskim mjesecima). Akumulator ne smije ostati bez elektrolita, prazniti se ispod 1,8V ili dugo stajati bez dopunjavanja (pražnjenje je oko 1% dnevno), ne smije se puniti ili prazniti jačom strujom jer bi mu to smanjilo kapacitet.
Nikal-kadmij baterije – prednosti baterija su veći životni vijek od oko 1500 cikluca i podnošenje veće struje pražnjenja, a slabosti toksičnost i problem kristalizacije. Sljedbenica ove baterije je Nikal-metal-hibridna baterija (NiMH, Ni-MH). Sa Niklom se riješio problem toksičnosti, te poboljšao gustoću energije ondnosno kapacitet za par puta i smanjio problem kristalizacijskog efekta, mana je pak kraći životni vijek te samopražnjenje.
Litij-ionske baterije - pune se brže, traju dulje i imaju veću gustoću napajanja, a sporije prazne i lakše su, imaju tri puta veći nativni napon od napona na bazi nikla, nije pogložna kristalzacijskom niti memorijskom efektu baterija. Danas se koriste za punjenje laptopa i mobitela. Slabost ove baterije je ta što je vrlo osjetljiva na prepunjavanje kao i na pretjerano pražnjenje, ali taj je problem riješen elektronikom. Sljedbenica ove baterije je Litij-polimer baterija (Li-Poly, LiPo, LIP).
ITER je projekt u kojem sudjeluje 35 nacija kako bi izgradili najveći tokamak na svijetu smješten na jugu Francuske. Tokamak je stroj za proizvodnju toroidalnog magnetskog polja za razgraničenje plazme, a uređaji ovog tipa nazivaju se zajedničkim imenom fuzijski reaktori. Reaktor proizvodi toplinu, ta toplina paru koja pokreće turbine, i tako proizvodi električnu energiju. Stroj radi na istom principu na kojem Sunce i zvijezde dobivaju energiju. Nuklearna fuzija počela se istraživati nakon Drugog svjetskog rata, 1950-ih od strane sovjetskih fizičara izumljen je tokamak (rus. Токамак). Sovjetski znanstvenici konstruirali su prvi tokamak, a najveća verzija bila testirana u 1968. u Novosibirsku gdje su postigli temperature elektrona od preko 1000 elektronvolta. Eksperimentalna istraživanja koja će biti provedena u ITER-u su ključna za fuzijsku znanost u napretku i pripreme za razvoj fuzijskih elektrana budućnosti. To je ujedno i cilj ITER projekta, da se napravi prelaz od eksperimentalnih studija, do električnih centrala punog proizvodnog kapaciteta. Fuzijski reaktor ITER-a je dizajniran da proizvodi 500 megavata izlazne snage sa 50 megavata ulazne snage, odnosno da proizvede 10 puta više energije, u istraživačkim projektima do sada to nije bio slučaj, tj. izlazna snaga je uvijek bila manja od uložene. Izgradnja je počela 2007., a kad ITER proradi postati će najveći eksperiment u fizici magnetnog zarobljavanja plazme. Tim znanstvenika s Instituta za fiziku Hefei u Kini kažu kako je i stariji dizajn reaktora također upotrebljiv, tvrde da su stvorili vodikovu plazmu na temperaturi od oko 50 milijuna stupnjeva Celzijusa, i održavali je 102 sekunde. Ako taj uspjeh bude potvrđen, to će biti najduža konstantna fuzijska reakcija.
Powerwall je litij-ionska baterija razvijena od Tesla Motorsa za kućnu upotrebu. Tesla ju je počela razvijati 2012 godine, a prethodne godine bila je u fazi pilot demonstracije. Puna proizvodnja početi će tek kada se završi izgradnja tvornice Gigafactory 1 u Nevadi, bit će to druga najveća tvornice na svijetu, manja samo od Beoingove tvornice zrakoplova u Washingtonu. Dio tvornice postao je operativan u prvom kvartalu ove godine. Powerwall je izvorno najavljen 30. travnja 2015. s izlaznom stabilnom snagom od 2kW, te 3.3 kW vršnog izlaza, ali Musk, CEO Tesle Motorsa rekao je kako će se ta snaga više nego udvostručiti bez povećanja cijene baterije. Nakon ožujka 2016 postoji samo model od 6.4 kWh kapaciteta, mada je 2015 Musk najavio dva modela, od 7kWh, te 10kWh. Cijena modela iznosi 3000 američkih dolara. Nakon šest mjeseci jedan od prvih kupaca koji je za cijelu solarnu instalaciju sa Tesla Pawerwallom platio 16000 američkih dolara kaže kako su mu se računi za struju smanjili za oko 90%. Njegova obitelj također promijenila je navike potrošnje energije te većinom uređaje koriste tokom dana kako bih koristili solarnu energiju za „teže zadatke.“ Ali nije sve tako pozitivno, kupac je rekao kako trenutno nema smisla ulaziti u taj projekt iz čisto financijske perspektive i kako se projekt neće isplatiti u jamstvenom roku uređaja, a naravno kupnja i financijska isplativost ovisi i o cijeni struje i lokaciji na kojoj se nalazite. Tesla trenutno prodaje Pawerwall sustave u sljedećim zemljama: Ujedinjenom Kraljevstvu, Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Blegiji, Južnoj Africi, Australiji, te Sjedinjenim Državama.
Kemičar William Dichtel i njegov tim razvili su materijal koji bi se mogao koristiti u baterijama za električne automobile kako bi se smanjilo vrijeme punjenja. Materijal ima sposobnost spremanja velike količine električne energije i uz to sposobnost brzog punjenja te pražnjenja, poput supercapacitora, rekao je Dichtel pionir u istraživanju novog polja kovalentnih organskih okvira (eng. covalent organic frameworks, COFs). Modificirani kovalentni organski okviri mogli bi pohraniti oko 10 puta više energije i ubrzati punjenje za 10 do 15 puta.